KVALITETA VODE

Vodovod d.o.o. Zadar upravlja vodoopskrbnim sustavom sa vodozahvatima na:

1. desnom zaobalju rijeke Zrmanje ( tu se zahvaćaju vode izvora Čavlinovac, Dorinovac i Sekulića vrelo u samoj utrobi Velebita koje se zatvorenim kolektorom dovode do crpilišta Dolac) i jednim površinskim vodozahvatom na rijeci Zrmanji koji se koristi samo tijekom dva ljetna mjeseca kada je potrošnja vode najveća

2. vodozahvatima na slivnom području Bokanjac-Poličnik (gdje se zahvaćaju podzemne vode iz kopanih bunara – Bunar 4, Bunar 5, Jezerce, Boljkovac i Oko i vode izvora Golubinka)

3. lokalnim vodozahvatima (izvorima) u Ražancu, Rtini, Novigradu, Starigradu i Žmanu na Dugom otoku) koji danas uglavnom služe kao rezerva jer je većina ovih naselja danas priključena na regionalni sustav.

Karakteristike zahvaćenih voda

Vode sa sljevnog područja rijeke Zrmanje spadaju u skupinu tipičnih krških pukotinskih i površinskih voda. To su vode kalcijsko-hidrokarbonatnog tipa, sadrže relativno mali isparni ostatak (300 mg/L), male su mineralizacije, imaju malu ukupnu i karbonatnu tvrdoću (umjereno tvrde vode), sadrže malo otopljenog ugljičnog dioksida.

Uglavnom su dobro zasićene kisikom. To su dakle vode kišničkog tipa, nekorozivne. U kišnom periodu se brzo i intenzivno zamućuju što traje po nekoliko dana.

Vode sa slivnog područja Bokanjac-Poličnik imaju tvrdoću i alkalitet približno dva puta veći od tipičnih krških voda i sadrže znatno više otopljenog ugljičnog dioksida.

Vode Golubinke i Boljkovca su pod utjecajem mora i zbog toga sadrže povećanu količinu klorida za niskih vodostaja, dakle, kloridnog su tipa, korozivne. Vode ostalih bunara su kišničkog tipa, manje ili više korozivne. To su podzemne vode, isparnog ostatka oko 500 mg/L, spadaju u red tvrdih voda (18-30 0 nj). Rijetko se zamućuju.

Klasifikacija voda za piće

Prema Okvirnoj direktivi za vode EU svaka vrsta vode klasificira se prema ekološkoj funkciji:

I vrsta vode – vrlo dobro ekološko stanje

II vrsta vode – dobro ekološko stanje

III vrsta vode – umjereno dobro ekološko stanje

IV vrsta vode – slabo ekološko stanje

V vrsta vode – loše ekološko stanje

Uredbom o klasifikaciji voda (N.N. 77/98, određuju se vrste voda ( I-V) koje odgovaraju uvjetima kakvoće u smislu njihove opće ekološke funkcije kao i uvjetima korištenja voda za određene namjene.

Vode I vrste su sve površinske i podzemne vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon dezinfekcije mogu koristiti za piće ili u prehrambenoj industriji

Vode II vrste su vode koje se nakon odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti za piće.

Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće propisuje se zdravstvena ispravnost vode koja služi za javnu vodoopskrbu pučanstva kao voda za piće ili za proizvodnju namirnica i pripremu hrane.

Sastavni dio Pravilnika su tablice s vrijednostima maksimalno dozvoljenih koncentracija pokazatelja ( fizikalno-kemijska svojstva, kemijske tvari, toksične tvari i mikrobiološka svojstva ) koje se ne smiju prekoračiti.

Godišnje se, pored pregleda u ovlaštenim laboratorijima Zavoda za javno zdravstvo, u Vodovodu d.o.o pregleda oko 2500 uzoraka vode, na temelju čega se može tvrditi da žitelji Zadarske županije piju kvalitetnu i zdravstveno ispravnu vodu. Rezultati analiza redovito se dostavljaju na uvid sanitarnoj inspekciji Zadarske županije.

Rezultati praćenja kakvoće voda na vodozahvatima kojima gospodari Vodovod d.o.o pokazuju da se radi o vodama visoke kakvoće, tj. vodama koje prema Uredbi o klasifikaciji voda spadaju u I vrstu s obzirom na sadržaj kisika, hranjivih tvari (amonijaka, nitrita, nitrata, ukupnog dušika i fosfora ), mikrobiološke pokazatelje, sadržaj organskih spojeva (masti i ulja, mineralna ulja, fenoli, poliklorirani bifenili, organoklorni pesticidi ) i radioaktivnost. S obzirom na koncentracije metala (bakar, cink, kadmij, krom, nikal, olovo i živu ) spadaju u I i II vrstu što znači da nema antropogenog zagađenja metalima ili koncentracije nisu značajno više od prirodne razine.

S obzirom na sve gore navedene pokazatelje vode su u skladu s odredbama «Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće” jer su koncentracije svih pokazatelja znatno ispod maksimalno dopuštenih vrijednosti. Zbog toga zahvaćene podzemne vode nije potrebno dodatno prerađivati osim dezinfekcije plinovitim klorom što je uobičajeno i neophodno za sve prirodne vode koje se koriste za piće. Postupkom dezinfekcije voda postaje sigurna za konzumaciju jer se uništavaju svi eventualno prisutni mikroorganizmi i onemogućava širenje onih zaraznih bolesti koje se između ostalih načina mogu prenositi i vodom.

Građani ponekad primjećuju “bijelu” boju vode. Uzrok tome je otopljeni zrak, a ne klor. Takva voda nipošto nije štetna po zdravlje (naprotiv), a nakon kratkog stajanja voda se izbistri. Dobro je znati da se otopljeni klor ne može vidjeti, može se osjetiti po mirisu već u koncentraciji od 0,3 mg/L (maksimalno dopuštena koncentracija u normalnim okolnostima je 0.5 mg/L).